27.2.2020.
Igraj, vjeruj, živi u Rijeci
Promocija Krešine autobiografije
RIJEKA »Ideja o knjizi visi nad mojom glavom od rođenja. Naime, kada sam se rodila, Krešo počinje pisati. Sjećam se tih spisa, odlazaka kod tete koja je sve rukopise pretipkavala dok bi joj on diktirao, a mi bismo se igrali sa stranicama. Cijelo vrijeme znala sam da to postoji. Kasnije je mama, kada smo ostali sami, znala to spomenuti, čak je dala dio toga pretipkati u kompjuter. Kada sam otišla na porodiljni dopust, pomislila sam, što ću sada raditi godinu dana, idem se uhvatiti toga. Mislila sam da ću to riješiti za mjesec dana. Ispostavilo se da toga ima puno, kutije i kutije«, rekla je Ana Ćosić Pajurin, urednica i najstarija kći Krešimira Ćosića, legende hrvatske košarke, na promociji autobiografije »Krešimir Ćosić: Igraj, vjeruj, živi« u Gradskoj viječnici Grada Rijeke.
- Na kraju se rad autobiografiji se odužio, potrajao je tri godine jer sam promijenila koncept. Cijelo vrijeme sam se vodila njegovim riječima da ne želi kronologiju, dok s druge strane mora biti kronologije kada iza svega postoji pozadina. Tu sam se najviše namučila - dodaje Ana Ćosić, koja je imala priliku, gotovo dva i pol desetljeća nakon prerane smrti u 46. godini od raka limfoma, još bolje upoznati oca.
U nazočnosti uglavnom košarkaških djelatnika, trenera i bivših košarkaša u vijećnici Grada Rijeke održano je predstavljanje autobiografije Krešimira Ćosića „Igraj, vjeruj, živi“, knjige što je zahvaljujući Ani Ćosić Pajurin, kćeri legendarnog hrvatskog košarkaša, svjetlo dana ugledala prošle godine.
- Za mene košarka nije bila izvor prihoda, zarade ni slave, nego poticaj za razmišljanje. Razmišljanjem o košarci učio sam o vjeri i životu te ih povezivao, za mene je sve to bila jedna cjelina.“, jedno je od Krešinih razmišljanja u knjizi što se referira na razdoblje od 1963. do 1983. godine, a počeo ju je pisati kada je početkom osamdesetih godina došao u Cibonu.
- Nikada tu knjigu nije uspio završiti jer nikad nije bio u potpunosti zadovoljan. Osim kronologije, medalja, uspjeha, puno je tu i drugih stvari, a Krešu je čitavo vrijeme mučilo kako sve to sklopiti u jednu cjelinu. Nikad nije sve te materijale uspio objediniti, ali sada smo mi to napravili. Inače, stao je pisati s 1983. godinom, svojom posljednjom igračkom godinom. I nakon toga više nije pisao. Nije želio kronologiju, ali jednostavno nije bilo drugačijeg načina da se sve to posloži. Uostalom, željela sam da netko tko nije živio u to vrijeme može shvatiti što se u to vrijeme događalo i zato smo knjigu tako i slagali, započela je Ana Ćosić Pajurin, ujedno i urednica autobiografije „Igraj, vjeruj, živi“, koja je knjigu predstavila u društvu Vlade Vanjka, Krešinog prijatelja i nekadašnjeg suigrača, itekako znanog košarkaškog djelatnika.
Krešimir Ćosić u knjizi ne piše samo o košarci, iako je ona dominantna. U knjizi ima dosta filozofskih i psiholoških promišljanja života.
- Od početka svoje košarkaške karijere bio je fizički slab, ali je bio centar i osuđen na borbu. I tada je shvatio da mora koristiti svoj um. Na početku knjige svaka mu je utakmica bila važna, kasnije je sve manje bio bitan rezultat, a sve je više njegovih razmišljanja o svim aspektima košarke i života.
Autobiografija „Igraj, vjeruj, živi“ samo je djelić ogromne Krešine ostavštine.
Kao što je to rekao Vlado Vanjak, Krešo je ostavio izuzetno velik trag i vjeru u amanet. Vjeru u sebe, vjeru u ljude.
- Kada je Krešo počeo igrati nije postojao tip igrača kojega je predstavljao Krešo kada je počeo igrati. Dakle, da bude polivalentan igrač s 210 centimetara, da može prenijeti loptu, da može razigravati, da može učiniti svoje suigrače boljima ne ističući sebe. Krešo se nije želio ukalupiti, tražio je nešto novo, nove izazove, nove vrijednosti i stvarao ih. Kreše se sjećam još iz juniorskih dana, po njemu se odmah vidjelo da je njegova situaciona košarkaška inteligencija daleko ispred svih i da će on košarci donijeti nešto novo. I to se dogodilo. Krešimir Ćosić donio je svjetskoj košarci jednu dimenziju više. Reprezentacija bivše države i bez Kreše je imala sjajne igrače, ali osvajati su počeli tek s njegovim dolaskom. Njegovom pojavom počeo se stvarati taj košarkaški pokret na ovim prostorima. Jednostavno, je sve oko sebe učinio boljim, zaključio je Vanjak.