"Lako je biti bezobrazan. Za to ne treba ljudskih kvaliteta. Čim nema tih ljudskih vrijednosti, sve je u opasnosti, sve se ruši."

Krešo
Udruga je osnovana kako bi očuvala ime i povijesno značenje košarkaša, trenera, diplomata, biskupa, oca i supruga Krešimira Ćosića.
Tijekom godina, Udruga je prikupljala sredstva za pomoć potrebitima putem humanitarnih večera i sličnih aktivnosti, obnovila je prvi koš na kojem je Krešimir Ćosić započeo svoju karijeru u Zadru, inicirala je izradu spomenika u Zadru, izdala Krešine zapise kroz autobiografiju, organizirala panel na temu Košarke jučer, danas, sutra, donirala maske Športskoj gimnaziji u Zagrebu, podijelila majice djeci i dr.

Vijesti

Izložba o Krešimiru Ćosiću

29 godina vječnosti

U Parku Zrinjevac, u Zagrebu, od 24. do 29.5. 2024. održati će se izložba na otvorenom povodom 29. obljetnice smrti Krešimira Ćosića. U sklopu ugodne šetnje parkom prolaznici će moći prisjetiti se bogatog života i ostavštine Krešimira Ćosića na 10 svjetlećih panoa. Naravno, to nije ni približno dovoljno prostora da se u cijelosti opiše život Krešimira Ćosića i njegova uloga u svjetskoj povijesti. Ipak bitno je prisjetiti se svih djela koji kada mijenjaju svijet, žive vječno. 

15.5.2024.

Promocija slikovnice: Legenda o Kreši

Povodom 75. rođendana

Na današnji dan naš najtrofejniji košarkaš i velikan Hrvatskog sporta Krešimir Ćosić navršio bi 75. godina. Tom prigodom, jučer, 25.11.2023., u Kaptol Boutique Cinema održana je promocija slikovnice ‘Legenda o Kreši’.
Opuštena i obiteljska atmosfera vladala je kino dvoranom gdje su se prisutnima obratili Josip Pavić, državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta, Ana Ćosić Pajurin, predsjednica Udruge Dani Krešimira Ćosića te Vitomir Spasović, urednik i tekstopisac slikovnice.
'Drago mi je da smo se okupiti povodom 75. rođendana moga oca i sretna sam da ga obilježavamo slikovnicom o njegovim skromnim počecima i djetinjstvu, ali i o uspjesima koje je, uz neupitni sportski talent, postigao srcem i ustrajnošću’ - rekla je Ana Ćosić Pajurin, zahvalivši Hrvatskom olimpijskom odboru na inicijativi i financiranju ovog projekta.
‘U slikovnici možemo vidjeti kako se nekada skromnije živjelo te kako su igrači dobivali neudobne, često broj pre male platnene tenisice koje su značile više od igračkog ugovora, one su bile priznanje da dobro treniraš i poticaj da budeš još bolji. Nadam se da će djeca kroz slikovnicu shvatiti da ne trebaš imati najskuplje tenisice da bio prihvaćen u društvu i da bi nešto postigao te da prava snaga vrhunskih sportaša leži u njihovom srcu. A kroz rad Udruge pokušavamo prenijeti tu poruku najmlađima koristeći tatu kao uzor koji personificira upravo ta načela’ - poručila je Ćosić Pajurin.
Josip Pavić koji je i sam ostavio trag u vrhunskom sportu, nadovezao se na tenisice kao simbol nečega što je i on kao mladi igrač iščekivao. 'Nama je to bila najveća nagrada. Nije bilo sve dostupno kao danas. Iščekivali smo nove dresove koji su predstavljali tu konačnu potvrdu našeg truda i vrijednosti.'
Uz obitelj Ćosić i prijatelje u pratnji obitelji i djece, među uzvanicima koji su uživali u animiranom prikazivanju slikovnice bili su i brojni poznati iz svijeta sporta i javnog života: Stojko Vranković, Dubravko Šimenc, Krunoslav Simon, Marko Tomas, Danko Cvjetičanin, Davor Pejčinović, Jelena Veljača, Žeža i Dedek Fattorini te mnogi drugi.
Vitomir Spasović, urednik slikovnice naglasio je kako je bitno da se djeca bave sportom. 'Mi kroz rad Udruge Pokret izdajemo razne knjige i slikovnice s temom sporta za djecu. Želja nam je animirati djecu da se više bave sportom pogotovo u svjetlu sve češće pretilosti kod djece i mladih. Kada sam dobio poziv iz Hrvatskog olimpijskog odbora da izradimo ovu prvu slikovnicu o nekom košarkašu, bio sam oduševljen. Naravno znao sam tko je Krešimir Ćosić kao i moja cijela generacija ali mladi ne znaju i kroz priču sam htio prenijeti te njegove početke iako je bilo iznimno teško odabrati iz brojnih Krešinih zapisa sabranih u autobiografiji Igraj, vjeruj živi! priču koja će u tako malo stranica moć pretočiti veličinu njegova života.Trebao bi napisati barem 30 slikovnica.'
Krešimir Ćosić rođen je 26.11.1948. u Zagrebu. Njegov život ostavio je neobrisiv trag u Hrvatskoj kroz njegovo sportsko djelovanje kao igrač i trener te kao zamjenik veleposlanika Hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu tijekom domovinskog rata. Grad Zadar mu se u petak, 24.11. odužio proglašenjem Počasnim građaninom, dobio je posthumno i 1995. Nagradu za životno djelo grada Zadra, 1985. dobio je Plaketu Grada Zagreba, dobitnik je nagrade Franjo Bučar za životno djelo, reda Kneza Branimira, odlikovanje redom Danice, prvi je Hrvat koji je ušao u košarkašku kuću slavnih, proglašen je jednom od 50 najboljih košarkaša Eurolige, ušao je u Utah košarkašku kuću slavnih i košarkašku sveučilišnu kuću slavnih, HRT ga je proglasio najboljim sportašem prošloga stoljeća.
Ali ono što je uvijek bitno istaknuti kod Kreše - bio je čovjek velikog srca i zaraznog osmjeha koji je činio svijet boljim. Neka djeca nađu uzor u njemu.

26.11.2023.

Krešimir Ćosić postuhmno proglašen Počasnim građaninom grada Zadra

Zadrani su to cijelo vrijeme znali a sada je stigla i potvrda

Održana je svečana sjednica Gradskoga vijeća grada Zadra povodom Dana grada Zadra i blagdana sv. Krševana. Najistaknutiji dio bila je dodjela priznanja zaslužnim građanima među kojima je i Krešo Ćosić.
'Mi mu samo prividno dojeljujemo posthumno nagradu. Krešo Ćosić je već bio u našem vremenu, ali mi smo kaskali za njegovim vremenom i nismo prepoznali njegovu veličinu' rekao je Marko Vučetić, predsjednik Gradskog vijeća.
'Čast mi je biti u ovom gradu kojeg je Krešo neizmjerno volio i uvijek mu se vraćao. Bio je velik čovjek koji se uvijek i svuda nesebično davao, bio je domoljub koji je u raznim situacijama pokazao ljubav prema gradu. Zato želim da Krešo kao čovjek koji je sve postigao bude inspiracija generacijama koji dolaze a naša je zadaća da ne bude zaboravljeno sve ono što je učinio za života.' U govoru je istaknula Ljerka Ćosić koja je zajedno a kćerkom Ivom Cota preuzela Krešino priznanje za počasnog građana grada Zadra.
 
 

25.11.2023.

Predstavljeni rezultati ovogodišnjih kampova

Mali koraci za veliki pomak u popularizaciji košarke


21.9.2023., u 11:00h, u Hotelu Garden Inn by Hilton, održana je konferencija za medije gdje su predstavljeni rezultati ovogodišnjih besplatnih Košarkaških kampova Krešimir Ćosić. Udruga Svake godine anketira roditelje sudionika koji svojim odgovorima pomažu u unaprijeđenju kampova za buduće generacije. Iduće godine najavljeno je proširenje na 20 lokacija s još boljim programom!

Uz predsjednicu i podpredsjendicu Udruge, konferenciji su sudjelovali i Hrvoje Balen, direktor za lokalni sport u Hrvatskom olimpijskom odboru i Tomislav Zebić, direktor KK Cedevita junior.
 
Rezultati:

- skoro 60% djece sudionika je upisalo školu košarke ovu jesen
-85% ispitanaka smatra da su djeca pokazala veći interes za košarkom i da su naučili nešto novo o košarci
-98% ispitanaka bi preporučilo kamp

 
Ovo su neki od komentara roditelja:
-Definitivno odličan kamp! Apsolutno ništa negativno ne mogu napisati! Dijete koje nikada nije htjelo primiti košarkašku loptu u ruke (sportaš je) sada svako malo ide na školsko igralište i igra. Razmišlja o upisu. Ako se budemo mogli organizirati s vremenom definitivno ćemo ga voditi. Puno hvala još jednom i od zahvalnih roditelja.
-Dijete je bilo sretno i zainteresirano. Želi biti još bolji od Kreše [🙂] Presretni smo da je bio na kampu.
-Važan preduvjet i prednost je da je kamp bio besplatan i cjelodnevan s obzirom na poslovne obveze nas kao roditelja. Obrok koji su svaki dan dobivali je dokaz da ste razmisljali o detaljima i potrebi djece.
-Oduševljenje djece kada bih došla po njih, koncept kampa koji obuhvaća treninge, ali i edukaciju i igru, sokiće i topli obrok za koji sam čula od djece da je bio odličan.
- atmosfera, zadovoljstvo kod djece, različite aktivnosti u danu. Posebno pohvale za zadnji dan i priliku da roditelji vide što su djeca radila. Čestitam!
-Potpuna organizacija i cijeli koncept je za svaku pohvalu. Dijete je uživalo na kampu.
-Sve, treneri su bili super, djeca učila o košarci, o pok krešu, jačala timski duh, upoznala poznate košarkaše, velika je to stvar bila za njih malasne....
-Kamp je odlično osmišljen, od edukacije do treninga i druženja.
-Najviše mi se svidjelo što su djeca za vrijeme cijelog boravka na kampu zaista bila aktivna i u rukama stručnih osoba koje su se maksimalno trudile da im se posvete.

22.9.2023.

Košarkaška utakmica Brigham Young Sveučilišta iz SAD-a protiv Košarkaškog kluba Zadar

Srijeda, 23.8.2023., u 19h
Dvorana Krešimira Ćosića, Višnjik, Zadar

Cijena ulaznice: 2 eura (mogućnost kupnje u dvorani)

Prijateljska utakmica između KK Zadra i Brigham Young Sveučilišta odigrati će se u sklopu europske turneje sveučilišta gdje će posjetiti razne lokacije u Italiji i Hrvatskoj. Sveučilište je posebno vezano uz Zadar zahvaljujući preko 50 godina dugoj vezi zbog zajedničkog igrača Krešimira Ćosića koji je uveo brojne promjene u Europsku košarku te je bio izabran kao prvi stranac u All American ekipu američke sveučilišne košarke tijekom studija na Brigham Young-u. Krešimir Ćosić, prvi Hrvat koji je ušao u košarkašku kuću slavnih te najtrofejniji Hrvatski košarkaš je također bio prvi Europljanin na NBA draftu. Otvorio je vrata Amerike Europskim košarkašima.

BYU će također u sklopu svojeg posjeta Zadru posjetiti Košarkaški kamp Krešimir Ćosić u suradnji s KK ABC Zadar, spomenik Krešimira ćosića na Višnjiku i memorijalni koš.

16.8.2023.

Otvorene prijave za besplatni Košarkaški kamp Krešimir Ćosić 2023!

Zagreb, Zadar, Sinj, Vukovar, Dubrovnik, Vinkovci, Rijeka, Kastav, Pazin, Karlovac, Osijek

Ponosno najavljujemo da su otvorene prijave za 2. Besplatni Kamp Krešimir Ćosić koji će se održati na 15 lokacija diljem Hrvatske u suradnji s lokalnim košarkaškim klubovima. 

Pronađite najbližu lokaciju i prijavite svoje dijete! Kampovi su u trajanju od 5 dana, svaki dan 8-16h te su besplatni i uključuju ručak za sudionike. Očekujemo brojne poznate košarkaše na svakoj lokaciji a djeca će osim osnovna košarke naučiti i o sportskim vrijednostima kroz radnu knjižicu.

Više informacija kao i link na prijavu možete pronaći na https://www.kresimircosic.com/hr/kamp-2023/o-kampu/ 

Linkovi na medijske objave za prošlogodišnje kampove u Zagrebu (KK Cedevita Junior), Pazinu (KK Pazin) i Zadru (KK ABC Zadar):
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/prvi-kosarkaski-kampovi-kresimira-cosica-odusevili-djecu-ucili-smo-pravilno-driblati-i-pucati-na-kos-15215952
https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/zadar-plus/zavrsen-je-kamp-kresimir-cosic-na-zadarskom-visnjiku-vise-od-stotinu-djece-u-hrvatskoj-ucilo-o-kosarci-1219318
https://www.regionalexpress.hr/site/more/uspjeshno-zavrshen-kosharkashki-kamp-udruge-kreshimir-osi-i-kk-pazin 

 

 

19.5.2023.

Projekt „Zajedno za Zadar“

Zahvaljujući suradnji KK Zadar, tvrtke Maraska i udruge Dani Krešimira Ćosića Zadrani mogu podržati omiljeni košarkaški klub kupnjom Amarena soka

Za svaku kupljenu Maraska Amarena bočicu u zadarskim kafićima s posebnom etiketom koju će krasiti lik legendarnog zadarskog košarkaša Krešimira Ćosića Maraska će donirati 9 centi Košarkaškom Klubu Zadar.

Udruga Dani Krešimira Ćosića osnovana je kako bi sačuvala povijesnu važnost Krešimira Ćosića. U skladu s tom misijom Udruga zastupa njegova stajališta te nastoji djelovati prema njegovim željama. Iako smo trenutačno usmjereni na promociju sporta i košarke kod djece, kad dobijemo molbu da sudjelujemo u pomaganju KK Zadru uvijek se odazovemo, kao što se Krešo svaki put odazvao pozivu svojeg voljenog kluba i grada.

11.4.2023.

Kids' Day Adidas Next Generation turnira oduševio mlade Zadrane

Održan Kids day u sklopu Adidas Next Generation Tournament Zadar

Više od trideset mladih Zadrana sudjelovalo je na Kids' Dayu prestižnog europskog Adidas Next Generation turnira koji se ovog vikenda igrao u Zadru. Pravo košarkaško umijeće i natjecateljski duh vladao je na otvorenom košarkaškom igralištu ŠC Višnjik. Prvo mjesto osvojio je Toni Šarić, dok su drugo mjesto podijelila braća Paulo i Tiago Mitrović.

Kids' Day se održao u suradnji s Udrugom Dani Krešimira Ćosića. Poklon kartice OTP banke, partnera događaja finalistima su uručile predsjednica Udruge Ana Ćosić Pajurin te dopredsjednica Zdenka Zrilić. Zanimljivi program je vodio glumac Antonio Franić. Djecu su bodrili brojni roditelji te prijatelji, a u publici je bila i ravnateljica Zaklade „Hrvatska za djecu“ Renata Gubić.

Uz podmladak KK Zadar na turniru su igrali i Casademont Zaragoza, FC Barcelona, Maccabi Tel Aviv, Cedevita Olimpija Ljubljana, Stellazzurra Rome, Helsinki Basketball Academy te ANGT tim koji čine dvanaest igrača iz čak deset zemalja. ANGT ove sezone obilježava 20. izdanje.

 

Foto: S-event

6.3.2023.

Kadeti Zadra osvojili 1.Memorijalni turnir Krešimir Ćosić

Memorijalni turnir Krešimir Ćosić održao se u znak sjećanja prema najvećem košarkašu svih vremena koji je igrao u Gradu košarke. O svemu što je Krešo napravio za zadarsku, ali i hrvatsku košarku te košarku na našim prostorima suvišno je i govoriti te je ovakav turnir najmanje što zaslužuje čovjek njegove veličine. Kako je Krešo zadužio hrvatsku, ali i slovensku košarku tako je spoj ove dvije države iznjedrio reprezentativni dio turnira na kojem su nastupile U15 i U16 selekcije Hrvatske i Slovenije.

Utakmice U15 i U16 reprezentacija Hrvatske i Slovenije pogledajte ovdje: https://www.hks-cbf.hr/reprezentacije/2023/ovdje-gledajte-utakmice-u15-i-u16-reprezentacija-5-i-6-sijecnja/

Na turniru je, osim reprezentacija sudjelovalo i šest klubova: KK Zadar i KK Diadora, KK Opus Puntamika, KK Cedevita Junior, KK Cedevita Olimpija te Vevey Riviera iz Švicarske.

U finalnom dvoboju 1. Memorijalnog turnira Krešimir Ćosić koji se održao u dvorani Jazine, kadeti Zadra su rezultatom 90:71 porazili švicarsku ekipu Vevey Rivieru i tako postali prvi osvajači turnira.

Turnir u sjećanje na Krešu u suorganizaciji je Hrvatskog košarkaškog saveza, Udruge dani Krešimira Ćosića, Muzeja zadarske košarke, Udruge Grad košarke, KK Zadar, KK Diadora i Košarkaškog saveza Zadarske županije.

Pokrovitelji turnira: Grad Zadar, Turistička zajednica Grada Zadra, Zadarska županija te Športski centar Višnjik.

Izvori: https://www.hks-cbf.hr/ i https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar

8.1.2023.

Panel: Sportaši - ambasadori Hrvatske, čast i/ili obveza

Tradicionalni panel povodom Krešinog rođendana

U danima kad živimo s hrvatskom nogometnom reprezentacijom i s nestrpljenjem očekujemo svaki
njihov novi natup, održan je panel u čast 74. rođendana košarkaškog velikana Krešimira Ćosića
SPORTAŠI – AMBASADORI HRVATSKE, ČAST I(ili) OBVEZA.
Kolika je stvarna diplomatska moć sportaša?
Reprezentacija – izbor ili obveza? Javno ponašanje sportaša, do koje granice predstavlja sebe, a do koje
državu? Vlastita odricanja u korist društvu? – samo su neke od važnih tema panel rasprave u kojoj su
svoja razmišljanja i iskustva razmijenili neki od vodećih stručnjaka u području sporta.


Panel je organiziran temeljem Krešinog uvijek pozitivnog primjera kao jednog od najvećih ambasadora
naše zemlje u devedesetima. Odbio je NBA zbog Zadra, umjesto da je igrao za klub, odlučio je školovati
se gdje nije primao prihod, to isto znanje koje je stekao je primijenio kasnije u klubovima i
reprezentaciji. Krešimir Ćosić 1992. godine odbio je unosan trenerski ugovor i za znatno manju plaću
otišao u Washington DC kao zamjenik veleposlanika uspostaviti diplomatske odnose Hrvastke i SAD-a.
Sa svojim poznanstvima znatno je pomagao u stvaranju Hrvatske države.


Na samom počeku panela govorio je umirovljeni general Krešimir Ćosić koji je predstavivši svoju knjigu
Između prošlosti i budućnosti iznio svoja iskustva te istaknuo koliko je veliki utjecaj njegovog
istoimenjaka na Hrvatsku kakvu imamo danas. ''Njegov doprinos Hrvatskoj povijesti kakvu znamo danas je bio neupitan.''

Sportaši su oduvijek jedni od najvećih abasadora naše zemlje. Svi se sjećamo 92. godine kada je
novoformirana država bila finalist Olimpijskih igara, kad smo igrali protiv američke reprezentacije -
jedinog pravog “dream teama”. Ta utakmica bila je najgledanija utakmica u povijesti u tom vremenu.
Ne možemo ni zamisliti koliki je to imao značaj za novoformirau državu kojoj tada nito nije znao ni
ime.” – istaknuo je izbornik Hrvatske košarkaške reprezentacije Aleksandar Aco Petrović te se prisjetio
prijateljstva i suradnje s Krešimirom Ćosićem: “Krešo i ja proveli smo tri godine zajedno u Ciboni kad je
ona po prvi put postala prvak Jugosavije. On nam je dao jedan segment, genijalnost koja nam je falila.
Još jedna vrijednost Krešimira Ćosića kao izbornika bivše države je ona da je uveo u reprezentaciju
četiri mlada igrača od 18 i 19 godina. Govorimo o Divcu, Kukoču, Rađi i Đorđeviću. Na tim igračima
sljedećih 10 godina kako reprezentacija Jugoslavije tako i reprezentacija Hrvatske bilježile su
fantastične uspjehe.”

Svoja razmišljanja je podjelio i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač koji je naglasak
stavio na promociju naše zemlje kroz sport. “Svaka zemlja koja želi dobro njegovati odnose u svojem
okruženju i šire nema jačih diplomata od sporta. Sportaši s kojima se poistovječuju naši klinci i odrasli
ljudi vrlo su snažni promotori naše zemlje prema van i vrlo je bitno da se ovakvi paneli održavaju jer
oni stvaraju. Sport je medij koji spaja ljude
. Kod nas je u ovom trenutku više od 200 sportaša iz
Ukrajine. Finaciramo i sufinanciramo njigov boravak te njihova natjecanja za njihovu zemlju.
Organizacijom velikih sportskih priredbi možemo puno doprinjeti pozicioniranju naše zemlje u Europi
i svijetu.”

Bivši vaterpolo reprezentativac i predstavnik Hrvatske turističke zajednice Dubravko Šimenc u
zanimljivoj raspravi osvrnuo se na ulogu sporta u promociji Hrvatske kao važne sportske i turističke
destinacije. “Ponosni smo što su sve sportske manifestacije koje se održavaju u Hrvatskoj najbolji alat
za promicanje naše zemlje
. Na turnire u Hrvatsku dolaze najbolji svjetski igrači. Uloga sportaša je
ogromna u promicanju Hrvatske koja je toliko mala, a toliko velika. Robert Prosinečki i Igor Vori bili su
pozvani na večeru s kraljem i kraljicom Španjolske za vrijeme njihovog boravka u Hrvatskoj te upravo to govori koliko su sportaši važni predstavnici svoje zemlje. ”

Veliku ulogu u razvoju uspješnih sportaša ima obrazovanje koje je usko poveznao sa sportom. Uspjeh u
karijeri sportaša također donosi i obrazovanje njihovih trenera te ljudi u timovima. Obrazovanje je
ključno i nakon sportske karijere kako bi se sportaši pronašli u “novom” životu na način da budu
uspješni kao što su bili u sportu. “Apeliramo na sportaše, imamo podršku ministarstva i Hrvatskog
olimpijskog odbora te svih ostalih organizacija koje pomažu da sportaši prebrode određrenu krizu
novog života. Mi kao fakultet skromno na taj način sudjelujemo i sudjelovati ćemo te ćemo razvijati
programe još i više.”
– istaknuo je bivši dekan Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Damir
Knjaz.

Kolika je čast igrati za jednu od najtrofejnijih hrvatskih reprezentacija istaknuo je bivši zlatni vaterpolo
olimpijac, danas posebni savjetnik za sport ministrice turizma i sporta Josip Pavić. “Uspjeh je jedan od
faktora koji budi strast u svima, uvjeren sam da svi žele igrati za reprezentaciju koja je po mom
mišljenju izbor. Izuzetno je važan i način na koji predstavljamo svoju domovinu u svijetu. Uvjeren sam
da jedan pošten, fin i pristojan sportaš pridonosi i samom ugledu Republike Hrvatske.” – kaže Josip
Pavić te dodaje koliko je važan utjecaj sporta i sportske diplomacije: Taj “soft power”, jedna tiha
diplomacija koja pridonosi pozicioniranju same Hrvatske na europskoj i svjetskoj mapi.”

Na izlaganje Josipa Pavića nadovezao se i bivši NBA igrač i hrvatski reprezentativac Damjan Rudež.
“Igrati za reprezentaciju u svakom trenutku je stvar izbora igrača, ali u istom trenutku bitno je da su
svjesni što znači biti jedan od dvanaestorice izabranih koji su najbolji u tom trenutku u Hrvatskoj i da
imaju priliku predstaviti svoju zemlju na jednoj globalnoj pozornici.”

 

Pozdravni govor predsjednice Udruge, Ane Ćosić Pajurin:

Zahvaljujem svima u ime Udruge i obitelji Ćosić koji su došli prisjetiti se Krešimira Ćosića uoči njegovog 74. rođendana. Ovo je druga godina za redom da organiziramo panel diskusiju te nastojimo putem otvorenog i kvalitetnog dijaloga potaknuti aktualne teme u košarci i sportu kako bi to Krešo i želio.

Udruga svojim ciljevima pokušava na razne načine unaprijediti košarku u Hrvatskoj koristeći viziju Krešimira Ćosića. Osim panela, Udruga je u svojem djelovanju organizirala humanitarne večere, izdala Krešinu autobiografiju, izdala memorabilije s Krešinim licem, organizirala Kids day u sklopu Zadar basketball turnira, obnovila Krešin prvi koš, provela projekt izgradnje spomenika u Zadru i druge aktivnosti. Ovo ljeto smo po prvi puta organizirali besplatne košarkaške kampove u suradnji s lokalnim klubovima u Zadru, Zagrebu i Pazinu. Koliko su bili uspješni, govori nam analiza ankete koju su ispunili roditelji nakon kampa gdje je 100% ispitanika reklo da bi ponovno upisalo dijete na kamp i da je zadovoljno s ponuđenim programom koji je osim elementa treninga imalo i element učenja o povijesti košarke, o važnosti upornosti, rada, zajedništva, domovine i ostalog.

Iduće godine imamo u planu nastaviti s ovim jedinstvenim projektom u Hrvatskoj na još više lokacija, na barem 10. Lokalni klubovi su pokazali veliki interes za suradnjom jer shvaćaju da se na ovaj način povezuju s lokalnom zajednicom a činjenica da je 50% djece koja su sudjelovala na kampu (uz napomenu da nisu imala prijašnjeg iskustva treniranja košarke), ovu jesen upisali škole košarke govori nam koliko nam malo treba da napravimo veliki pomak u popularizaciji košarke.

Kao što već znamo, Krešimir Ćosić je u svojem životu doprinio razvoju košarke, osvojio najviše odličja od bilo kojeg drugog košarkaša, unaprijedio svaku ekipu u kojoj je igrao, dao svoj doprinos razvoju mladih talenata i pomagao im u njihovom uspjehu. Ono što je manje poznato a ništa manje vrijedno je činjenica da je pomagao u stvaranju Hrvatske države sa svojim poznanstvima u Washingtonu te je bio najveći sportaš ambasador Hrvatske u 90-ima.

Panel diskusija pod nazivom 'Sportaši – ambasadori Hrvatske, čast i(ili) obveza' je osmišljena temeljem primjera koji je Krešimir Ćosić ostavio kada je 1992. odbio unosan trenerski ugovor i za znatno manju plaću otišao u Washington D.C. kao zamjenik veleposlanika uspostaviti diplomatske odnose Hrvatske i SAD-a. U to vrijeme nije bilo osobe u Hrvatskoj s više poznanstva i veza u Washingtonu nego on. Zbog svoje karijere i vjere imao je otvorena vrata u Američkom senatu što je omogućilo promjenu imidža Hrvatske na međunarodnom planu i konačnu pomoć SAD-a u Domovinskom ratu. Krešo je također, zahvaljujući svojoj karizmi i poznatim imenom, animirao hrvatske iseljenike u Americi kako bi izgradili zgradu Hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu.

Jedan od nadolazećih projekata Udruge je akademija Krešimira Ćosića. Po uzoru na kampove, spajamo se s lokalnim klubovima s kojima ćemo organizirati ćemo kvalitetne treninge za osnovnoškolce te u sklopu programa održati će se i radionice koje uključuju teme kao što su sportska psihologija, anatomija, pravilna prehrana, jačanje samopouzdanja i timski rad. Cilj je stvoriti tj. usmjeriti djecu da shvate da trebaju biti kompletne osobe. Da shvate da fizička i psihička aktivnost idu ruku pod ruku i da ako se žele baviti profesionalno sportom, puno više mogu dati na terenu i izvan terena ako imaju širinu i poštenje.  jer da krešo nije bio takav, tko zna kako bi izgledala današnja povijest Hrvatske?

 

 

24.11.2022.

Sve vijesti
Zagreb
Trg Krešimira Ćosića
Vukovar
Ulica Krešimira Ćosića
Zadar
Ulica Krešimira Ćosića
Dvorana Krešimira Ćosića
Memorijalni koš
Otok Ugljan
Dvorac Krešimira Ćosića
Opatija
Zvijezda na šetnici slavnih
Provo, Utah
Marriot center, umirovljen dres
Pašman, Dobropoljana
Ulica Krešimira Ćosića
Znamenitosti
"Lako je biti bezobrazan. Za to ne treba ljudskih kvaliteta. Čim nema tih ljudskih vrijednosti, sve je u opasnosti, sve se ruši."
Ostali citati

Knjiga sjećanja

Mala priča o velikom Kreši

Tatjana Jalušić 2.11.2021.

„Tražim žensku osobu sa znanjem engleskog i talijanskog jezika i daktilografije. Mogućnost putovanja u inozemstvo.“ Bio je to oglas objavljen u Večernjaku uoči ljeta '88., na koji sam se javila negdje pri kraju svoga studija. U studentskim danima stalno sam nešto raduckala kako bih si upotpunila budžet, jer su mi moji slali dovoljno za ono osnovno, za stan i hranu. U stvari, svoj sam dinar počela zarađivati već s nekih 15 godina; gradila se kuća i nije ga bilo viška za moju krpicu iz Trsta, željenu knjigu, ploču, ili koncert. Poslove tada nije bilo lako pronaći i bila sam presretna kada bi mi uspjelo; voljela sam raditi i zaraditi, no motiv mi nije bio samo novac, već i želja za novim susretima i poznanstvima, novim doživljajima i vidicima.

Prvi - i jedva dočekani posao - bilo je pranje prozora u Domu željezničara na Žabici. Ubrzo sam avancirala i za agenciju Kvarner-Express pratila strane turiste, ponajviše na relaciji opatijski hoteli - pulski aerodrom, u društvu sa simpatičnim vozačem autobusa, nadimka Čokolino. Na moj su žiro-račun negdje u srednjoj školi počeli kapati i prvi (skromni) novinski honorari, iz riječkog omladinskog Vala i Novog lista, za koji sam se okušala i kao sezonski dopisnik s Raba gdje sam inače ljetovala, odakle sam im priloge slala telefonom iz uzavrele rapske pošte, diktirajući ih njihovoj daktilografkinji u Rijeci. Odlaskom na studij u Zagreb uslijedili su štandovi na Velesajmu i kuhanje kava, uredski poslovi u Tekstilprometu i švedskoj Asei, danas ABB-u, zabavno statiranje na snimanju filma o gimnastičarki Nadiji Comaneci, a palo je i jedno isto tako zabavno prodavanje stare odjeće na Hreliću.

Engleski sam znala vrlo dobro, zamalo ga i studirala, daktilografiju čak odlično (zahvaljujući istoimenom predmetu u novinarskom usmjerenju u srednjoj školi), no moj je talijanski bio tako-tako, così-così. Učila sam ga neko vrijeme i, dapače, jako voljela, ali govorila na razini kupovine u omiljenom mi Trstu: Buon giorno, Quanto costa, Arrivederci… Ipak, javila sam se na spomenuti oglas pa što bude bude. Che sarà, sarà!

Stigao je poziv na razgovor, u hotel Palace na Zrinjevcu. „Ja sam Krešo,“ rekao je poslodavac iz spomenutog oglasa i pružio mi ruku, uz svoj široki i prepoznatljiv osmijeh. „Da, znam,“ nasmijala sam se. Jer, tko ne bi znao Krešu, Krešu Ćosića? Ne samo Zagreb, nego cijeli svijet! Ukratko, naš je slavni košarkaš tražio osobu koja bi toga ljeta otputovala kod njega u Bolognu, gdje je bio angažiran kao trener, zbog sređivanja obimne novinske dokumentacije o njegovoj sportskoj karijeri, potrebne za autobiografiju koju je planirao napisati. Bili bi tu i raznorazni uredsko-tajničko-organizacijski poslovi, najprije u Bologni, kasnije u Zagrebu…

Nakon nekoliko susreta i razgovora, i nakon što sam odabrana za tu osobu, za sve smo se uspješno dogovorili: i za honorar i za datum mog dolaska u Bolognu. No, iskrsnuo je jedan problem, morala sam mu priznati. Ne, ne, nije to bio moj slabašni talijanski! „U čemu je problem?“, pitao je Krešo. „Moj dečko,“ odgovaram. „Nije mu pravo da idem.“ „Pa neka ide i dečko,“ riješio je Krešo taj problem vrlo brzo.

Tako smo uskoro nas dvoje, u našim bezbrižnim srednjim dvadesetim, u crveno prefarbanoj Peglici, bez klime, navigacije i mobitela, prevalili put do Bologne. Dočekao nas je Krešo u svom stanu u središtu grada, u Via delle Lame, u blizini Palazzo dello Sport, njihovog Doma sportova - znala sam si toliko prevesti. Odvezao nas je ubrzo na izlet u slikoviti gradić Brisighellu, u kojemu se održavao srednjovjekovni sajam. Tražeći put, zaustavio je auto i zamolio da upitam prolaznike kako tamo stići. Srce mi je malo lupalo, ali sam uspjela sročiti rečenicu na talijanskom i odahnula razumjevši što znači odgovor: „Sempre dritto“. Ma samo pravo! Uspjela sam za koji dan svladati i kupovinu uredskog materijala po koji me je poslao u „Buffetti registratori“, dućan nalik našim Narodnim novinama. Trebalo je kopirati brdo novinskih članaka i posložiti ih u nekoliko istovjetnih grupa registratora, budući da je Krešo živio na nekoliko adresa i na svakoj želio imati po jedan „folder“ za planiranu knjigu.

Kada sam kasnije prijateljicama prepričavala svoj mali posao u Italiji, slušale su me u nevjerici. Jer, Krešo nas je primio kao dugo znane prijatelje, a ne kao poslodavac. Častio nas je kao gostoljubivi domaćin i u njegovom smo društvu isprobali sva ona fina jela melodičnih imena koja završavaju na -inni, -onni, -elle… Ako se negdje dobro jede, onda je to u ovom krasnom gradu, čijim bih nadsvođenim ulicama ponovno voljela prošetati. Mislim, Trst je u srcu prvi, ali Bologna! Bilo je lijepo i opušteno, malo se radilo, malo čavrljalo, malo obilazilo grad, bez presije i požurivanja, no hrpe fotokopiranih članaka uredno su rasle i punile registratore iz dana u dan. Talijanski mi, na sreću, nije trebao za neku ozbiljniju konverzaciju, čega sam se cijelo vrijeme potajno pribojavala. Toga sam ljeta zauvijek upamtila frazu: „Tutta posto, tutta posto!“ - Sve u redu, sve u redu!, koju je Krešo znao ponavljati u svojim čestim telefonskim razgovorima. Iznenada i neplanirano, morao je na nekoliko dana otputovati u Grčku, gdje mu je ponuđen novi angažman. Ostavio nam je na raspolaganju i stan i ključeve svog auta i novce za hranu. Što reći? (U ovom su dijelu priče moje prijateljice ostale u još većoj nevjerici.) Uz to, imali smo dovoljno slobodnog vremena za izlet vlakom do Firence. Nakon par tjedana lijepog života u Italiji, s pokojom kilom i krpicom viška vratili smo se kući i još stigli otići na more.

Povratkom na jesen u Zagreb bilo je još poslova za Krešu, uglavnom tipkanja tekstova, telefoniranja…, a pojavili su se i prvi kompjuteri pa sam se u njegovom zagrebačkom uredu privikavala i na taj novitet. Radila sam kod njega nekoliko puta tjedno, paralelno u vrijeme dok sam spremala svoj diplomski rad. Uz radni stol je imao bogatu biblioteku s velikim brojem knjiga na engleskom jeziku, koje sam si ponekad posuđivala na čitanje, što mi je također bio lijepi bonus. A zahvaljujući Kreši prvi puta sam letjela avionom. Za njegov novi radni prostor u Zadru trebalo je prebaciti računalo u košarkašku dvoranu Jazine, tamo ga instalirati i u posao uputiti njegovu zadarsku suradnicu. Po mene je iz Zadra poslao vozača, osigurao mi smještaj u hotelu Kolovare, a za povratak u Zagreb uručio avionsku kartu, za moj prvi, kratki, ali slatki let.

Danas mi je žao, ne zbog sujete, da nemam niti jednu zajedničku fotografiju s Krešom. Na vrijeme naše suradnje podsjeća me tek nekoliko mojih crno-bijelih fotki iz Bologne i Firence, a jedinu opipljivu uspomenu na to doba imam s Eurobasketa '89: crno-zlatnu keramičku kutijicu koju mi je poklonio grčki organizacijski tim, s kojim sam surađivala u vrijeme tog košarkaškog prvenstva. Održano je u lipnju 1989. u zagrebačkom Domu sportova, kada me je šef angažirao na izdavanju akreditacija i ulaznica za VIP goste. Karte za sve utakmice dobio je i moj poseban VIP gost, trinaestogodišnji brat, koji je među navijače stigao iz Rijeke.

Poslije Eurobasketa Krešu su putevi vodili na razne strane: u Zadar, Grčku, Ameriku, a ja sam u jesen '89., nekoliko mjeseci nakon diplomiranja i nakon - zbrajam tek danas - dobrih deset godina honorarnog raduckanja, dobila posao u struci i „za stalno“. Tako je nekako spontano završila i naša suradnja, koje sam se intenzivno prisjetila lani, u vremenu sveopćeg globalnog i svog osobnog resetiranja, u vrijeme kada mi je Zagreb izgledao sumorniji no ikad. Čupala sam iz sjećanja - te nikad čudnije 2020. - vedre slike iz prošlosti, iskrsnuo je odnekud i Krešo i Bologna i sva ta nesvakidašnja priča i još puno drugih dragih ljudi, susreta i mjesta, da me podsjete da nije uvijek sve bilo tužno i sivo.

Drugi razlog intenzivnog prisjećanja na Krešu skorijeg je datuma, a poticaj upravo  njegova autobiografija za koju sam nekad davno u Bologni kopirala novinske izreske. Da skratim vrijeme svom sinu koji zbog sportske ozljede mora dugo mirovati i ne odustajući od iscrpljujuće borbe s njegovom digitalijom, tražim neku knjigu kojom bih ga privoljela na čitanje. Možda o nečemu što najviše voli, o sportu, nekom sportašu…, razmišljam ubrzano i sjetim se da sam pročitala da je izašao Krešin životopis. U moru banalnosti i crnila kojima smo bombardirani - i ako još nije sve izgubljeno - voljela bih da u dobrim knjigama pronalazi putokaze, a u dobrim ljudima, kakav je Krešo bio, uzore. Ne tvrdim to samo zbog osobnog, pozitivnog iskustva i zato jer je meni bio dobar „šef“. Pozitivnih priča o njemu je nebrojeno, koje nisu tek kurtoazne riječi o jednom sportskom velikanu. Ne sjećam se, samo kao detalj, da se Krešo nije sagnuo prema ispruženoj ruci u zajedničkim šetnjama bolonjskim ulicama.

Pomalo iscrpljujuća bila je i moja potraga za Krešinom autobiografijom. Obišla sam pola Zagreba, i kioske i knjižare, što me je, u neku ruku i razveselilo: znači da moji nisu u pravu kad tvrde da jedino još ja kupujem knjige. U kiosku na Vrbiku, zadnja koja im je ostala, prodavačici je pala iza police i nije ju nikako mogla dohvatiti. Vratila sam se po nju idući dan; ja ponekad stvarno ne odustajem! Dok ju nekoliko dana bezuspješno tražim, gledam emisije o Kreši, prisjećam se onih osamdesetih, onih košarkaških utakmica i dvorana koje su mi obilježile mladost, našeg srčanog navijanja. Pratili smo strastveno Cibonu, doslovce disali s njom, isto tako i našu reprezentaciju, legendarnog Dražena. Ponovno čujem ona ranija, pomalo zaboravljena imena uz koja smo odrastali: Plećaš, Šolman, Dalipagić, Slavnić, Delibašić, Đerđa, Jelovac, Kapičić, Skansi, Tvrdić… I neka mi oproste ljubitelji nogometa (sine, oprosti!), dinamika te igre, ma samo broj pogodaka - koji nikada ne može biti nula:nula, škripa tenisica i zvuk lopte na parketu - moji su argumenti u korist košarke, iako nisam ja neki sportski znalac. No, s velikim guštom ponovno gledam Krešu na parketu i divim se s kakvom je samo lakoćom igrao! Čitam više o njemu, slušam što govore njegovi prijatelji i suigrači, i iznova otkrivam s kojom količinom ljudskosti je živio! Koja je stala u njegovih nepunih 47 godina, koliko je bio na ovom svijetu. Iz naše ljudske perspektive otišao je prerano, iz one druge možda obavio sve što je trebao, što mu je dragi Bog dao i namijenio. Iz moje perspektive, darivao lijepa sjećanja, koja su me - a tko bi to onoga ljeta '88. u Bologni rekao, da nije samo honorar u pitanju! - razvedrila u sumorna vremena.

Autobiografiju, na žalost, nije stigao završiti, to je prije dvije godine učinila njegova kćer. Odnedavno je ta knjiga, pod nazivom „Igraj, vjeruj, živi“ - uz onu grčku kutijicu s Eurobasketa i nekoliko mojih fotografija iz Italije - još jedna opipljiva uspomena na njega u mom domu. Sinu sam u posveti za brzi oporavak citirala jednu mudru Krešinu rečenicu, nadajući se da će ostale sam otkriti.

Moj talijanski je još uvijek tako-tako, možda malo bolji nego onda kada sam se javila na Krešin oglas. No, vjerujem da mi on ne bi ni zamjerio da je otkrio moje krhko znanje. Ipak ne gubim nadu da ću ga jednoga dana svladati, tako da još uvijek čuvam i svoje srednjoškolske udžbenike. Ima nešto u tom jeziku zbog čega ga volim, nešto umirujuće. „Mama opet sluša Talijane,“ rugaju mi se djeca. Čitam ovih dana - istina, uz mali napor - tekstove o Kreši i na tom jeziku. Uspijevam razumjeti i složenije rečenice, a odlično razumijem ove: „Era un gioccatore geniale. Era un uomo geniale.“ „Bio je genijalan igrač. Bio je genijalan čovjek.“ Nisam košarkaški ekspert i za prvu ne mogu suditi, ali za ovu drugu - to potvrđujem.

 

2021. Tatjana Jalušić

 

 

Krešin bicikl

Saša Lješković 25.5.2020.

Zadar. 1982 godina. Međunarodni košarkaški kamp. Stepenice studentskog doma. Sjedim, čekam starije drugove da dođu sa večere. Ja 14-godišnjak. Odjednom pored mene se pojavljuje naš domaćin, veliki Krešo. Skamenjen, vezao mi se jezik, a on pokušava da me oslobodi treme. Pola sata smo razgovarali. Pitao me kako se zovem, odakle dolazim, koju poziciju igram u timu, ko su moji saigrači, trener, kakav je Nikšić, Crna Gora... Ta nežnost u glasu, taj osmjeh, i danas me prati kada se pomene njegovo ime. Ja mali plej sa svega 176 cm, a on tako veliki. Zapitah se šta nas to spaja? Ko sam to ja, koji ne znam napraviti pravilno lijevi dvokorak, da mu skrenem pažnju. Gledati ga na terenu, pored klupe, u gledalištu bilo je fascinantno . Zapamtio sam to njegovo biciklo kojim je dolazio u Jazine tih dana. Čudu sam se čudio. Priuštio nam je mna kampu da gledamo prve NBA utakmice daleko ispred ostalih u Jugoslaviji. Volio je nas crnogorce, nikšićane. Jedino je nama iz Crne Gore i poslao poziv za učešće na kampu. A mi smo uzvratili učenjem košarke, druženjem sa zadranima, i ostali zauvijek zaljubljeni u Jazine i najvatreniju publiku na svijetu. Najmlađi tada, a danas sa 52 godine igram i dalje košarku sa svojim drugarima u veteranskoj ekipi i susrećemo se često sa vršnjacima iz Zadra i Hrvatske. Nadam se da će nam se ispuniti želja i da ćemo doći na Turnir koji se organizuje u Zadru i opet osjetiti u vazduhu, na ulici tu nežnost i taj osmjeh Krešin, posjetiti Jazine i kupiti majicu sa likom Krešimira Ćosića najvećeg evropskog igrača. Takvu majicu sam dobio na poklon od druga koji je posjetio prije par godina sportski butik u centru Zadra.
Budite ponosni na Krešu, a mi ćemo i u Crnoj Gori čuvati uspomenu na njega.
Saša Lješković dr. vet. medicine i pisac

Jedinstveni i neponovljivi Krešo

Damir Ćus 24.12.2019.

U osnovnoj školi volio sam sve sportove posebno nogomet koji je planetarni sport, ali Svjetsko
prvenstvo u Ljubljani 1970. i zlatna medalja definitivno je kraljicu igara kod pubertetlije smjestila na prvo mjesto.
Kraljica igara je koletivna igra ali vizija igrača sa brojem 11 bila je prepoznatljiva. Još je dublje vizija i misija Kreše došla do izražaja na kampu u Poreču 1983. kada je Krešo uz asistenciju "Glavice" ekipe podijelio mladim trenerima

Lako je bilo biti prvi kada si imao u ekipi Dina i Begija uz Vukovića te nadolazeće mlađahne Marcelića i
Komazeca. Međutim veličina Kreše je bio dolazak na " bezveznu" utakmicu u Pulu kada je mali Pazin
do pred nekoliko minuta do kraja sa playom i trenerom igračem držao domaćine na konopcima u gostima.
Znam kako je imati duplu ulogu svaka čast bila je ta jedna rečenica koja ti je dala poticaj da ostaneš u košari
u raznim ulogama do danas. Kada sredinom lipnja ove godine, točnije 18. 6. imaš privilegiju da sat vremena popričaš sa kćerkom Anom, tražiš i nalaziš usporedbe sa pokojnim ocem još jednom se iz prve ruke uvjeriš o kakvom se vizionaru radi. Uvjeriš se iz prve ruke da je stvarno to tako i bilo, da u tim mlađahnim godinama Krešo
je imao veliku zrelost da piše dnevnik i da je Ana "samo složila rukopise" ! Prolazi ti kroz glavu riječi Rate Tvrdića u gradskoj vijećnici Zadra, sjećanja Vlade Vanjka, uspoređuješ knjigu iz 2005. Nevena Bertičevića i supruge Ljerke, uspoređuješ Tonija Kukoča, Dražena Petrovića i Pina Đerđu.

Dolaziš do zaključka svi spomenuti i nespomenuti junaci kraljice igara su neponovljivi. Ipak Krešo je jedan
jedini uz poštovanje svih neponovljih! Krešo je jednistven kao igrač, trener, vizionar i čovjek! Oba dvije knjige
mogu se pročitati u jednom danu, ali u biti nikada ih niste pročitali jer ih iznova trebate ponovno čitati!
Ne samo to, navedene traže i prvi i drugi i treći produžetak i play off jer Krešo je to zaslužio!

Od lipnja sam stalno razmišljao o dubokim. Međutim očito da je ovo vrijeme pred Badnjak i Božić tražilo posebnu pažnju! I neka nam ne zamjeri obitelj Ćosić, u ovo vrijeme okupljanja obitelji moramo ponoviti već davno poznato
Krešo je bio ne samo član obitelji Ćosić, nego i hrvatske košarkaške ( i svjetske) obitelji i ne samo košarkaške obitelji!

Jedan jedini, jednistveni i neponovljivi legendarni Krešo Ćosić!